Šta su asocijacije spavanja? | Inspirisana decom

Šta su asocijacije spavanja?

Beba se često budi noću

Šta su asocijacije spavanja?

Kada govorim o asocijacijama spavanja, jako je bitno da razumete da asocijacije same po sebi nisu loše. Naprotiv. Svaki čovek ima određene asocijacije koje njegovom nervnom sistemu šalju signal da je vreme za odmor i san. Kod odraslih to može biti tuširanje, tišina, prigušeno svetlo, knjiga, zvuk klime ili određeni položaj u krevetu. Kod dece je princip potpuno isti. Asocijacije spavanja definišu se kao aktivnosti, obrasci i postupci koje ponavljamo pre uspavljivanja kako bi nervni sistem prepoznao da dolazi vreme za san. Problem nastaje onda kada asocijacija postane toliko jaka da dete bez nje više ne može da nastavi ciklus spavanja.

Tatjana Javorina

Tada govorimo o jakim ili nepodržavajućim asocijacijama spavanja.

Upravo je ovo jedna od centralnih tema Modula 2 Philipove metode, jer roditelji vrlo često pokušavaju da promene ponašanje deteta, a da prethodno nisu razumeli biologiju i fiziologiju sna.

Koje su najčešće jake asocijacije spavanja?

Roditelji najčešće ne primete kada se asocijacija formira, jer ona u početku deluje kao nešto što pomaže. Međutim, kako dete raste, nervni sistem počinje da povezuje određeni pokret ili stimulus sa samim uspavljivanjem.

Najčešće jake asocijacije spavanja su:

  • dojenje za uspavljivanje
  • sisanje
  • hranjenje pred svaki san
  • duda
  • nošenje
  • ljuljanje gore-dole
  • vožnja u kolicima ili automobilu
  • kontakt i fizička prisutnost bez koje dete ne može nastaviti san

Vrlo često roditelji kažu:

„Ali ono zaspi odmah kada ga uzmem.“

I upravo to jeste pokazatelj da se stvorila jaka sinaptička povezanost između određenog stimulusa i procesa uspavljivanja.

To ne znači da ste pogrešili kao roditelji. To znači da je nervni sistem deteta naučio jedan obrazac.

Zašto dete plače kada pokušate da promenite asocijaciju spavanja?

Ovo je jedan od najvažnijih delova koji roditelji moraju razumeti.

Kada dete razvije jaku asocijaciju spavanja, njegov mozak više ne prepoznaje uspavljivanje bez tog stimulusa kao bezbedno i poznato stanje. Upravo zbog toga dolazi do otpora.

Taj otpor se vrlo često manifestuje kroz:

  • intenzivan plač
  • buđenje sa vriskom
  • odbijanje kreveta
  • učestala noćna buđenja
  • produženo uspavljivanje
  • pojačanu nervozu tokom dana

Roditelji tada često pomisle da dete „manipuliše“, međutim ovde se ne radi o manipulaciji. Radi se o fiziološkom odgovoru nervnog sistema.

Dete ne zna drugačije.

I zato je jako važno da nikada ne pokušavate nasilno ili naglo da ukinete asocijaciju samo zato što ste nešto pročitali na internetu ili pogledali kratak savet na društvenim mrežama.

Takav pristup vrlo često stvara veliki stres kod deteta i dodatno narušava prirodan ritam spavanja.

Ako želite da dublje razumete zašto se plač kod beba tako intenzivno javlja u ovim situacijama, pročitajte i tekst Zašto beba stalno place?

Negativne asocijacije spavanja

Kako biologija sna utiče na asocijacije spavanja?

Asocijacije spavanja nisu samo navika. One su sa aspekta biologije sna zapravo veoma jake sinaptičke veze.

Drugim rečima, mozak je naučio:

„Kada se ovo desi — dolazi san.“

Upravo zato dete koje je naviklo na ljuljanje neće moći samo da nastavi naredni ciklus sna kada se probudi između ciklusa tokom noći.

Njegov nervni sistem traži isti stimulus koji je postojao na početku uspavljivanja.

Ma koliko vi pratili budne prozore, ma koliko dobro organizovali rutinu i dnevni ritam, ukoliko postoji jaka asocijacija, san će i dalje biti fragmentisan.

I zato roditelji često kažu:

„Sve radimo kako treba, ali se i dalje budi.“

Razlog je upravo u tome što budni prozori nisu jedini faktor sna. San je neurologija, biologija, fiziologija i emocionalna regulacija.

Kada je pravi trenutak za raskidanje asocijacije spavanja?

Ovo je mesto gde roditelji najčešće naprave grešku.

Asocijacije se ne raskidaju onda kada ste vi iscrpljeni. Ne raskidaju se impulsivno. Ne raskidaju se nakon jedne objave na Instagramu.

Asocijacije se raskidaju sistemski.

U Philipovoj metodi upravo zato postoji Modul 1 koji prethodi svakom radu na asocijacijama spavanja.

Dok dete ne razvije:

  • stabilnije biološke ritmove
  • adekvatne budne prozore
  • usklađen dnevni ritam
  • regulisan nivo premora
  • emocionalnu sigurnost

nije moguće bezbedno raditi na raskidanju jakih asocijacija.

Ukoliko pokušate prerano, doći će do velikog otpora, stresa i dodatne disregulacije nervnog sistema.

I upravo zbog toga roditelji vrlo često imaju osećaj da „ništa ne funkcioniše“, jer pokušavaju da promene posledicu, a nisu rešili osnovu problema.

Šta je princip 72 sata u Philipovoj metodi?

Jedan od najvažnijih postulata rada na asocijacijama jeste princip 72 sata.

Ovaj princip bazira se na činjenici da je nervnom sistemu potrebno vreme da počne da prihvata novi obrazac uspavljivanja.

Vrlo često roditelji odustanu prerano — nakon prve ili druge večeri — upravo u momentu kada dete prolazi kroz takozvani izumirući nagon i pojačani otpor.

Zbog toga roditeljima u savetovalištu gotovo uvek savetujem da oba partnera budu uključena u proces.

To mogu biti:

  • mama i tata
  • mama i baka
  • tata i baka
  • roditelj i osoba koja pomaže u kući

Bitno je da postoji kontinuitet, stabilnost i emocionalna prisutnost.

Dete ne sme biti ostavljeno samo sa stresom.

Cilj nije da dete „odustane od plakanja“. Cilj je da uz podršku i regulaciju nervnog sistema postepeno razvije novu asocijaciju.

Zašto Philipova metoda nije trening spavanja?

Ovo mi je veoma važno da naglasim.

Philipova metoda nije trening spavanja.

I upravo zbog toga se veoma protivim pristupima gde se dete ostavlja da plače kako bi samo „prekinulo“ asocijaciju.

Kada razumete biologiju dečjeg sna, razvoj mozga i važnost koregulacije, postaje vam jasno zašto takvi pristupi mogu biti veoma stresni za dete.

Dete kroz koregulaciju uči sigurnost.

Kroz prisutnost odraslog razvija sposobnost samoregulacije.

I zato cilj nikada nije ignorisanje emocije deteta, već postepena promena obrasca uz očuvanje osećaja sigurnosti.

Upravo ovo će učiti i prva generacija savetnika Centra za dečji san tokom edukacije koja počinje narednih nedelja.

Kako prepoznati da dete ima problem sa asocijacijama spavanja?

Vrlo često roditelji misle da dete „jednostavno loše spava“, a zapravo se iza toga krije jaka asocijacija.

Najčešći znaci su:

  • dete se budi odmah nakon spuštanja u krevetac
  • traži identičan način uspavljivanja više puta tokom noći
  • uspavljivanje traje veoma dugo
  • dete ne može da produži san bez pomoći
  • noćna buđenja praćena su intenzivnim plačem
  • dete deluje iscrpljeno i pored dovoljnog vremena provedenog u krevetu

Posebno je važno da razumete da učestali noćni plač nikada ne treba zanemarivati.

Kada dete kroz plač pokazuje da postoji problem sa spavanjem, potrebno je tražiti uzrok, a ne čekati da se simptom samo „zamaskira“.

Vrlo često se problem kasnije samo prebaci na drugi obrazac ponašanja.

Gde roditelji mogu dobiti podršku za rad na asocijacijama spavanja?

Rad na asocijacijama spavanja zahteva podršku, razumevanje i sistemski pristup.

Upravo zbog toga postoji Skool zajednica Philipove metode gde roditelji u realnom vremenu mogu postavljati pitanja vezana za:

  • uspavljivanje
  • noćna buđenja
  • budne prozore
  • rutine
  • asocijacije spavanja
  • regresije
  • emocionalne reakcije deteta

Ponedeljkom i sredom uključujem se uživo sa roditeljima, gde razgovaramo o konkretnim situacijama, pripremamo naredne korake i zajedno prolazimo kroz proces raskidanja asocijacija spavanja.

Za svega 40 evra mesečno roditelji imaju mogućnost da dobiju kontinuiranu podršku i postavljaju pitanja za bilo koji segment Philipove metode.

Jer kada razumete san — više ne pokušavate da „popravite dete“.

Počinjete da razumete njegov nervni sistem.

Kako uspavati bebu bez ljuljanja

Tatjana Javorina

O autoru

Tatjana Javorina

Tatjana Javorina je pedijatrijski savetnik za spavanje i roditeljski savetnik, sa višegodišnjim iskustvom u radu sa porodicama i decom.

Kroz svoj rad povezuje naučne osnove razvoja deteta, nervnog sistema i sna, sa praktičnom podrškom roditeljima u svakodnevnim izazovima.

Javorina Tatjana – PSZS
Mirne noći bez buđenja - uz nežan pristup Philipove metode.
Započni je sada →